Deutsche Bank Research (DBR) analizira inicijative za boljom regulacijom u Njemačkoj i EU. Pohvaljuje ambiciju da se obvezne RIA-e uvedu za sve nove propise, ali upozorava na nužnost njihove izvedbe putem nezavisnih tijela te poziva i Europski parlament i vijeće da shvate kako su procjene učinka propisa integralni dio procesa donošenja propisa. Posebno važnim vidi uvođenje Normenkontrollrat-a u Njemačkoj kao regulacijskog „psa čuvara“ jer ta bi funkcija trebala pomoći da se pomoću standardnog troškovnog modela utvrde troškovi regulacije. Na taj bi se način proklamiranom cilju smanjenja troškova regulacije za 25% mogao dati konkretan sadržaj. Na kraju izvješća DBR poručuje da smanjenje birokracije može uspjeti samo ako ga kreatori politike razumiju kao neprekidnu i preventivnu misiju.
U Njemačkoj je postupno sazrijelo shvaćanje da pretjerana regulacija ima negativan učinak na gospodarski rast, stoji u materijalu „Better Regulation in Germany and the EU“ istraživačkoga odjela Deutsche Banke (dalje u tekstu: DBR – Deutsche Bank Research). Najvažnije regulacijske prepreke što ih navode njemački poduzetnici kriju se u zakonu o radu, poreznim zakonima, zakonima o zaštiti okoliša, procedurama za pokretanje novih poduzeća i pravilima statističkog izvještavanja. U bankarskom sektoru najveći se troškovi kriju u odredbama o sprječavanju pranja novca, poreznim odredbama i troškovima statističkog izvješćivanja.
Procjene administrativnih troškova pridržavanja regulacije u Njemačkoj procjenjuju se između 46 i 80 milijardi eura. Veća se brojka zasniva na korištenju rezultata jedne detaljne nizozemske studije koja je zaključila da se troškovi administrativnog pridržavanja u Nizozemskoj penju do 3,6% BDP-a. Ako je Njemačka opterećena birokracijom najmanje jednako kao i Nizozemska (a tako je nešto razumno za pretpostaviti), onda ovi troškovi u Njemačkoj iznose najmanje 80 milijardi eura (od 600 milijardi, koliko iznosi procjena za čitavu EU).
Brojke ne bi predstavljale problem kada bi se gospodarstvu i društvu u cjelini ovi troškovi kompenzirali kroz koristi od regulacije. Međutim, DBR smatra da to nije slučaj. Problem je posebno težak jer koristi nisu razmjerne troškovima regulacije i zato što troškove nesrazmjerno snose manje tvrtke. Ekonomije obujma naročito su izražene kada su u pitanju troškovi regulacije, pa neka njemačka istraživanja pronalaze da je omjer ovih troškova po zaposleniku gotovo tri puta manji u velikim nego u srednjim tvrtkama; kod srednjih tvrtki (do 500 djelatnika) teret u prosjeku iznosi 976 eura po zaposlenome, a kod velikih (preko 500 djelatnika) samo 354 eura. Rezultat: 84% administrativnih troškova u Njemačkoj snose mala i srednja poduzeća.
Dodatni je problem taj što standardna metoda mjerenja troškova birokracije ne obuhvaća ukupne troškove regulacije, tako da bi ukupni trošak mogao biti daleko veći. Naime, model standardnoga troška obuhvaća samo dodatne troškove proizvodnje informacija i statističkoga izvještavanja. Premda uskoga obuhvata, model standardnoga troška izbjegava velike polemike o odnosu ukupnih troškova i koristi od regulacije te smjera prema najuže definiranim birokratskim troškovima (informacija i izvještavanja) u kojima se vrlo često krije velik potencijal za uštede.
Za razliku od modela standardnoga troška, procjene učinka propisa (eng. Regulatory Impact Assessment – RIA, ili samo Impact Assessment – IA) imaju puno veću ambiciju: poboljšati novu regulaciju kroz prezentaciju troškova i koristi od različitih opcija regulacije kako bi se odabrala ona najpovoljnija. Kako bi prikaz različitih opcija bio što objektivniji, veoma je važno – naglašava DBR, da RIA-u izvede nezavisno tijelo.
Naposljetku, „uređivanje zakonodavstva“ (eliminacija nepotrebnih propisa, nešto poput našega Hitroreza) predstavlja treću važnu inicijativu u sklopu cjeline inicijativa za boljom regulacijom.
Provedba modela standardnoga troška i 25%-tne redukcije birokratskoga tereta, uvođenja RIA i „uređenja propisa“ bitno zavise o kvaliteti institucionalnoga ustroja inicijative za boljom regulacijom. DBR upozorava na potrebu stvaranja nezavisnog „psa čuvara“ – nezavisne funkcije unutar vladine hijerarhije koja će biti potpuno posvećena ovom poslu. Prema inicijativi njemačke vlade iz travnja 2006. uveden je takav „pas čuvar“ – Normenkontrollrat, uvedena je i obveza primjene modela standardnog troška, a osnovano je i koordinacijsko tijelo unutar vlade koje uključuje doministarsku razinu.
Vrlo brzo, već tijekom 2007., donesena su dva zakona čiji je cilj smanjenje birokratskog opterećenja malih i srednjih poduzeća. Prvi od ta dva zakona ukinuo je 16 statističkih i računovodstvenih obveza tako da obvezu vođenja računovodstva za tvrtke više nemaju tvrtke koje imaju godišnji prihod manji od 500,000 eura čime je bitno smanjen trošak za oko 150,000 malih tvrtki.
Zanimljivo je da se Njemačka u osmišljavanju i provedbi inicijative za boljom regulacijom kao uzorima rukovodi Nizozemskom i Velikom Britanijom. Nizozemska je do 2007. donijela čak 130 akata ili odluka izravno usmjerenih smanjenju troškova birokracije. Velika Britanija ima najdužu tradiciju borbe protiv birokracije koja seže još do vlade Margaret Thatcher 80-tih godina prošlog stoljeća. Velika Britanija jedina je zemlja čija vlada ima pravo mijenjati odredbe temeljnih zakona odlukama ako se u tim zakonima nalaze odredbe koje nepotrebno povećavaju birokratske terete. Od 1994. zabilježeno je više od 50 takvih intervencija koje su ipak podložne naknadnoj verifikaciji u parlamentu. Za vrijeme vlade Tonya Blaira pri kabinetu je osnovana jedinica za procjene učinaka propisa koju podupire panel neovisnih eksperata.