Stručnjaci za informatičku zaštitu neće „vizualno hakiranje“ odmah svrstati u „prave“ hakerske metode, no riječ je o sigurnosnoj prijetnji koju, premda izgleda trivijalno, treba ozbiljno shvatiti
Ako nikad prije niste čuli za vizualno hakiranje – niste jedini. Međutim, to ne znači da se s time već niste susreli. Štoviše, to je nešto s čime se suočavate svaki dan. Riječ je o gotovo banalnoj metodi krađe podataka u kojoj napadač do informacija dolazi gledajući vam (doslovno) preko ramena, promatrajući ekran vašeg prijenosnog računala ili mobitela na nekom javnom mjestu, pa čak i u tvrtki u kojoj radite.
Prilika stvara (i) cyber lopova
Nikad ne znate što zapravo misli osoba koja je „slučajno“ stala pored vas i zuri u ono što radite na svom laptopu ili mobitelu. Može gledati u tipkovnicu i pokušati zapamtiti lozinku za vaš profil na Facebooku, koju upravo upisujete ili to što radite na svom uređaju čak snimiti kamerom svog mobitela. Jedno nedavno istraživanje, analitičke kuće Ponemon Institute, provedeno globalno, pokazalo je da 70 posto ljudi koji se koriste javnim prijevozom tijekom putovanja na posao ili s posla, gleda u ekran mobitela najbližeg suputnika. Isto istraživanje pokazalo je da je petina tih koji su znatiželjno pogledavali u ekrane tuđih mobitela saznalo neku informaciju koja može biti važna za tu osobu koju su „špijunirali“ ili za tvrtku u kojoj ta osoba radi. Prilika da vidite nešto na ekranu tuđeg uređaja pojavljuje se stalno – od brzog pogleda na ekran tableta ili mobitela dok stojite u redu za kino ili u javnom prijevozu do usputnog prolaska pokraj radnog stola kolege u tvrtki u kojoj ste zaposleni. U najvećem broju slučajeva ti prijestupi su bezazleni i predstavljaju tek obične smetnje – no mogu se pretvoriti u vrlo ozbiljan problem. Mislite da pretjerujemo? Varate se. Vještom kriminalcu dovoljne su tek minuta-dvije i tek djelić informacije koja će mu „pokazati smjer“ do podataka koje ne bi trebao niti smio vidjeti i do kojeg će kasnije doći specijaliziranim hakerskim alatima.
Bilo kada, bilo gdje
Rizik od vizualnog hakiranja raste svakoga dana, širenjem otvorenih radnih prostora, u kojem radi veći broj ljudi koji nisu međusobno odvojeni odjeljcima ili zidovima ureda. Upravo ti tzv. „coworking“ prostori, kafići s besplatnom Wi-Fi vezom i sredstva javnog prijevoza kao što su autobusi, vlakovi i prostori poput čekaonica na kolodvorima ili knjižnice, mjesta su na kojima se događa većina slučajeva vizualnog hakiranja. Svatko tko radi s povjerljivim podacima potencijalna je meta takvog napada. Iako svaki haker ima neki svoj plan i razlog (novac, osveta, puko dokazivanje da to može napraviti) zbog kojeg se bavi tom rabotom, najčešće informacije kojih se želi domoći vrebajući ekrane svojih žrtava su osobni podaci (ime, prezime, adresa), PIN, broj računa, kreditne kartice, lozinke – zapravo bilo što, što će mu olakšati dalje vršljanje po podacima kojima imate pristup. Navedeno istraživanje još je pokazalo kako dvije trećine napada vizualnih hakera prođe neprimijećeno.
Obrana i zaštita
Naravno, postoji zaštita i od vizualnog hakiranja. Prije nego pristupite bilo kojem osjetljivom podatku, bilo to tek upisivanje lozinke za vaš profil na Facebooku, osvrnite se oko sebe. Ako se nalazite u prostoru u kojem oko vas ima više ljudi, bilo da je to kafić ili sjedalo u autobusu, maknite se negdje gdje ćete imati više privatnosti. Zaklonite ekran od znatiželjnih stranaca i previše znatiželjnih kolega. Instalirajte na svoje uređaje alate za zaštitu od vizualnog hakiranja – posebne zaslone za prijenosna i stolna računala i mobitele, koje smanjuju kut iz kojeg se ono što je na ekranu može vidjeti. Osmislite vlastite metode i strategije zaštite od vizualnih hakera. I, posljednje ali i ne manje važno: ostavljen papir s važnim informacijama na uredskom pisaču ili na radnom stolu – isto su tako potencijalni predmet želja vizualnih hakera.