Publikaciju možete preuzeti ovdje

Zagreb, 6. svibnja 2022. – Dvojbe o monetarnoj politici nalaze se u središtu rasprava o ekonomskoj politici u prvoj polovici 2022. S jedne strane postoji strah da monetarno zaoštravanje kasni, dok s druge strane, prerano i/ili prejako monetarno zao­štravanje također izaziva zabrinutost. Naime, provođenje takve politike prijeti izazivanjem nepotrebnog usporavanja gospodarskoga rasta, ili čak rece­sije, posebno nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Do ovih dvojbi došlo je uslijed različitog shvaćanja uzroka inflacije, odnosno pokreće li ju prenapuha­na agregatna potražnja (demand pull) ili pretežno vanjski šokovi na strani ponude (cijene energenata, pucanje lanaca nabave – tzv. cost push čimbenici infla­cije), iako se oni u pravilu miješaju.

Analiza započinje osvrtom na ulogu prognoza u oblikovanju i komunikaciji monetarne politike. Drugi dio prikazuje najvažnije deskriptivne statistike. Mezo-ekonomski pogled na cijene otvara mogućnost za analizu pokretača inflacije koja je prikazana u trećem dijelu. Primijenjen je vrlo jednostavan model koji omogućuje razlikovanje cost push i demand pull faktora inflacije uz pomoć praćenja promjena relativnih (odnosa) cijena. Fokus je na europodručju, a time i na Hrvatskoj za koju se u ovom inflacijskom ciklusu dokazala izvanredno visoka korelacija inflacije s europodručjem. To je važna informacija u svjetlu skore zamjene kune eurom. U svakom slučaju, analiza inflacijskog procesa u europodručju ne pokazuje naznake presudnog djelovanja demand pull faktora inflacije. Oni su do sada bili podređeni cost push faktorima. Tek od 2022. počinju se kretati oko praga od 2% na godinu. Međutim, nakon početka rata u Ukrajini veoma je teško ocijeniti buduća kretanja jer psihološki i drugi šokovi djeluju toliko velikom snagom da se ugradnja inflacijskih očekivanja i pojava inflacijske inercije ne mogu isključiti. Kratka rasprava o implikacijama ovog rezultata za odnos fiskalne i monetarne politike u uvjetima umjerene inflacije u monetarnoj uniji sadržana je u četvrtom, zaključnom poglavlju.

Glavna poruka analize glasi da povećane varijacije relativnih cijena u uvjetima serije vanjskih šokova i decentraliziranih, ali snažnih fiskalnih reakcija 2020.-2022., ne znače da je efikasnost transmisije monetarne politike u europodručju smanjena. To može tako izgledati zbog utjecaja vanjskih šokova na cijene, no to što se monetarnom politikom ne mogu brzo poništiti učinci vanjskih šokova posljedica je njihove iznimne snage i pojave u seriji kakva nije zabilježena od Drugog svjetskog rata.